Aktivno letenje

Paraglideri su neobične letjelice, toliko neobične da niti jedan od zakona aerodinamike koji se obično odnose na zrakoplovstvo nemogu objasniti sve ono što se ovakvom krilu može desiti u letu. Ova letjelica čiji se centar težišta nalazi 7-8 metara ispod krila i koji se pritom učestalo kreće (ljulja) nemože biti objašnjena klasičnim zakonima aerodinamike.

 Za razliku od ostalih letjelica paraglideri su aerodinamički nestabilni. Stanje stabilnog leta (kada su sve sile izbalansirane) prevladava samo u mirnom zraku, i u nekim ektremnim situacijama u letu (stabilni zastoj ili spiralni zaron). U zraku koji se kreće krilo ima živahnost. Niski centar gravitacije ima ograničen efekt stabilnosi. Sistem klatna kupole i pilota teži dostizanju uravnoteženosti, ali u življem zraku to je ponekada teško zadovoljiti klatno se njiše do tačke u kojoj komande postaju efikasne. U koliko se nastavi kontinuitet njihanja dolazi do velikih promjena napadnog kuta kupole. Ako pilot ne reagira pravovremeno, poniranjem paraglider u turbulentnom zraku postaje sličan jedrenjaku kojim upravlja pijan kapetan.

 
Kada bi sa ulice izdvojili 100 ljudi, 95-oro bi uspjelo bez većih problema kontrolirati krilo u mirnim uvjetima, upravljanje je prilično jednostavno. Međutim to se mijenja vrlo brzo i dinamično čim zrak počne strujati vertikalno ili postane turbulentan. Pored jednostavnog upravljanja pilot se suočava sa dodatnim izazovom zbog toga što mora uz to kontrolirati i napadni kut kupole. Kočenjem i izmjenom težište mora konstantno i pravovremeno reagirati na izmjene tlakova u krilu i kretnje i trzaje sjedišta ovo zahtjeva mnogo vježbe ali i predstavlja uvjet za sigurno letenje u zraku koji se kreće. Iskusni piloti tako dobro kontroliraju let da se čini da krilo uvijek imaju mirno iznad sebe. Promatraču se tada čini da uvjeti leta nisu problematični što mnoge neiskusne pilote može dovesti u iskušenje da polete i u padnu u neočekivanu turbulenciju.

 U normalnom letu:

Aktivno letenje u normalnom letu podrazumijeva kontrolu napadnog kuta i držanje kupole vertikalno iznad glave pilota. Kretanje zraka utječe na krilo izmjenama napadnog kuta u neželjenom smjeru. Kada naiđe na uzlazno strujanje krilo se zanjiše unatrag, napadni kut se povećava što ga bliži zastoju (stall), nakon toga kupola ima tendenciju zalijetanja prema naprijed, napadni kut se drastično smanjuje te se javlja rizik od kolapsa. Oboje mogu nastati, simetrično - obostrano ili asimetrično – jednostrano.

 Kontrola napadnog kuta:

Vrlo često možemo vidjeti kako pilot gleda kupolu tijekom leta. Na ovaj način je nemoguće kontrolirati napadni kut. Vizualna informacija o položaju kupole je neprecizne, zakašnjela i dezorijentirana,a ujedno znatno smanjuje sposobnost procjene situacije u okolini.

*kontrola napadnog kuta gledanjem u kupolu je neefikasna i treba je izbjegavati u svakom slučaju!!!



Princip 1:  Gledajte u smjeru leta!

Promjene na horizontu informiraju pilota o položaju kupole. Kada gledamo u pravcu leta horizont e pomjera prema dole kada kupola krene natrag te prema gore kada se ista zaleti naprijed. Samo gledanjem u smjeru leta pilot efektivno može odrediti svoj položaj u prostoru. Što uspravnije pilot sjedi u stolici to bolje kontrolira let.

 Princip 2:  Kupola pada natrag ne kočiti! Kupola se zalijeće naprijed kočenje obavezno!

Ako se kupola zalijeće naprijed napadni kut se smanjuje. U slučaju naglog zalijetanja kut može postati tako mali da postaje podložan kolapsu. Pilot u tom slučaju koči kupolu povlačenjem komandi na obje strane prema dole. Nasuprot tomu, kut se povećava ako kupola krene natrag, na primjer ulazak u termički stub ili balon, krilo je izloženo riziku od zastoja leta. U ovakvim situacijama kočenjem kupole možemo izazvati negativu ili zastoj. Kada je krilo iza nas ne smijemo ga kočiti ili ako isto već postoji ravnomjerno ga anulirati

 Princip 3: Letenje uz pomoć kontrole pritiska

 Svaka promjena napadnog kuta rezultira promjenama u pritisku na komandama. Kontrola pritiska na komandama pilotu daje pravovremenu informaciju o tome šta mu krilo radi ili namjerava uraditi.

*kupola se zalijeće naprijed   napadni kut je smanjen   pritisak na komandama opada

*kupola pred kolapsom           napadni kut je smanjen    pritisak na komandama opada

*kupola pada natrag                napadni kut je povećan    pritisak na komandama raste

 

Da bi mogli osjetiti pritisak na komandama moramo letjeti sa komandama navučenim između nivoa najboljeg penjanja i najboljeg propadanja, u normalnoj poziciji. Zadatak je tada zadržavati ovaj pritisak

*obično između 2-3 kg na svakoj komandi konstantno i podjednako

*ako pritisak opada  -  pilot vuče komande dok pritisak ponovo ne osjeti

*ako pritisak raste    -  pilot popušta komande dok se ne osjeti kontrolirani pritisak

 
Aktivno letenje se zasniva na konstantnim korekcijama obje komande gdje je kontrolirani pokret neposredna reakcija na porast ili pad pritiska. Put ruke prilikom povlačenja komandi je uobičajeno kratak 10 – 30 cm ali može biti značajan posebno pri naglim zalijetanjima kupole prema naprijed.

 
Varijacije  -  izmjene puta komandi

 Komande su navučene ravnomjerno samo u slučaju stacionarnog ravnog leta, promjenom napadnog kuta kupole mijenja se i dužina povlačenja komande.

*malen napadni kut – kupola se zalijeće naprijed ili je pred kolapsom – put povlačenja komande je povećan

U slučaju naglog smanjenja napadnog kuta korisni put povlačenja komande postaje veći. Neutralni omjer komandi se povećava, kočioni impuls nije dovoljan dok se komande ne povuku još više prema dole.

*veliki napadni kut – kupola zaostaje unatrag  - put povlačenja komandi se smanjuje

Ukoliko kupola zaostaje efikasni put komande se smanjuje, neutralni omjer također ili u potpunosti nestaje i najmanje dodavanje komandi ili efekat prekasnog puštanja komandi može biti osjetan.

Potrebno se priviknuti na kontrolu neutralnog pritiska. Uvijek držite kočnice u poziciji u kojoj možete osjetiti pritisak u odnosu na neutralni bez obzira koliko malen ili velik bio potreban impuls na kočnicu.

Zaboravite na pređeni put komandi  -  fokusirajte se na pritisak u istim

Nagli, brzi i agresivni upravljački pokreti u letu su sve samo nisu normalni. Postoje iznimke: ako kupola to zahtijeva prilikom masivnog zalijetanja uslijed turbulencije u zraku ili kao posljedica greške pilota. Pilot mora reagirati ravnomjerno agresivnim pokretom prilikom kojeg koči kupolu dok se zalijetanje ne zaustavi. Čak i u ovoj poziciji pritisak će biti ujednačen. Tipično za ovakve situacije je to da se otpor na komandama počinje osjećati prilično nisko. Ako je potrebno pilot mora povući komande toliko daleko da bi u normalnom letu vjerovatno izazvao zastoj (stall)

VAŽNO!!! Čim se napadni kut vrati u normalu kočenje se mora zaustaviti odmah ali lagano. Zbog pilotovog njihanja napadni kut se vraća veoma brzo. Ako se komande zadrže predugo može doći do prevučenog leta ili potpunog zastoja. Pilot ponovo informacije dobiva preko komandi jer pritisak raste ravnomjerno sa normaliziranjem napadnog kuta. OPTIMALNA REAKCIJA: otpuštajte komande ravnomjerno da bi zadržali podjednak pritisak. Ovo je slučaj sličan asimetričnom gubljenju pritiska u kočnici prije samog kolapsa ma što treba reagirati impulsivnim povlačenjem komande dok se pritisak ne povrati a zatim polako otpusiti.

 
ZAKLJUČAK O AKTIVNOM LETENJU

 

  • pilot sjedi uspravno prateći smjer leta
  • konstantno reagira na izmjene pritisaka na komandama sa ciljem održavanja podjednakosti istih
  • u slučaju pada pritiska pilot koči progresivno do povratka pritiska te zatim glatko otpušta

 

Aktivno letenje u različitim situacijama

Uzlijetanje na strmom terenu – ako se krilo podiže dinamično dok biva vođeno prema gore na izuzetno strmoj padini ili po jakom vjetru situacija je ista kao kod zalijetanja naprijed tokom leta. Potrebno je impulzivno kočenje da bi se izbjegao kolaps, a tijekom samog polijetanja komande otpuštati ravnomjerno da bi se uspostavila brzina.

 Uzlijetanje na ravnijem terenu – ravnije padine sa malo ili nimalo vjetra zahtijevaju gotovo u potpunosti suprotne reakcije, u letu poznatije kao zaostajanje kupole. Ako su „A“ linije puštene prerano ili postoji kočenje u fazi dizanja kupole sa zemlje, krilo će sigurno zaostajati te dovesti u pitanje polijetanje. U fazi zalijetanja pred sam uzlet ponekada i najmanje kočenje može onemogućiti zadovoljavanje sile uzgona te vratiti krilo na zemlju.

 Letenje u termici

Termična područja sa usponim i nisponim strujama zahtjevaju utrenirano aktivno letenje. Zbog smanjenog pritiska na vanjskoj komandi koja je uvijek manje nategnuta, osjećajan (iskusan) pilot može osjetiti moment pred kolaps te ga pravodobno ispraviti. Povećani pritisak na unutarnjoj komandi daje informacije o povećanom napadnom kutu te zahtijeva otpuštanje uslijed naglog rasta pritiska da bi se izbjegao rizik od zastoja. Kruženje u turbulentnoj termici zahtjeva istančan osjećaj aktivnog letenja.

 Asimetrični kolaps  -  bočno zaklapanje

U koliko dođe do asimetričnog kolapsa tijekom aktivnog leta, zakoni aktivnog letenja ostaju nepromijeni.

 Ako nakon bočnog zaklapanja kupola izleti ispred pilota, potrebno je hitno i odlučno prikočiti otvorenu stranu krila da bi se spriječila nekontrolirana rotacija. Isto pravilo vrijedi u slučaju da, ako je krilo ispred – kočenje je obavezno. Međutim ponekad je napadni kut otvorene strane kupole relativno velik te je krilo iza pilota. U tom slučaju pretjerano kočenje može uzrokovati zastoj i sve ostalo što on nosi sa sobom. U slučaju bočnog zaklapanja, pilotove reakcije definira ponašanje kupole. Snažna tndencija zaokreta (krilo ispred) oslučno upravljanje u suprotnom smjeru. Blaga ili nikakva tendencija zaokreta (krilo iza) blago ili nikakvo upravljanje u suprotnom smjeru.

 Simetrični kolaps  -  frontalno zaklapanje

Nakon frontalnog kolapsa kupole, krilo zaostaje dok pilot nastavlja kretanje naprijed. Krilo pozadi – pilot naprijed, značajno visok napadni kut logično je samo jedno – zaboravite kočenje zbog rizika od zastoja. Pilot ne smije kočiti dok se kupola ne vrati iznad glave. Ako kupola pri povratku dobije tendenciju zalijetanja isuviše naprijed, od vitalnog je značaja zaustaviti izlijetanje progresivnim kočenjem.

 Negativna rotacija  -  negativa

Tijekom bilo koje vrste rotacije sustav klatna pilota i krila poprima novu dimenziju. Pored toga što dolazi do ljuljanja naprijed – nazad te lijevo desno sve se dešava znatno brže i dinamičnije. Njihanje kupole se kombinira sa bočnim zanosom. Ovo je izuzetno bitno zbog toga što mijenja parametar pritiska u kočnicama. Ovo znatno mijenja te dodatno komplicira aktivan let tijekom vrtnje.

 Spiralni zaron  -  spirala

U kontroliranoj spirali pilot koristi tehniku aktivnog letenja na jednak način kao prilikom kruženja u termici. Međutim, snažne centrifugalne sile u spirali mijenjaju pritisak u kočnicama. Sve sile se višestruko povećavaju. Čak i pri blagim spiralama pilot je izložen dvostrukoj gravitacijskoj sili. (2G). paralelno sa tim dvostruko raste i pritisak u kočnicama. Tijekom izvođenja spirale važno je izbjeći nekontrolirano ubrzavanje kupole. Budući da kupola ubrzava preko vanjske strane, brzina se kontrolira kočenjem iste pri čemu se rabi tehnika aktivnog letenja. U koliko dođe do neželjenog ubrzavanja pilot povlači vanjsku komandu da bi usporio rotaciju. U koliko postane presporo u vrtnji, ubrzavanje se postiže popuštanjem vanjske komande.

 Aktivno letenje sa speedom

Speed. Osim što pruža značajan potencijal ubrzavanja (koristiti sa oprezom) također zahtijeva dodatno kontroliranje napadnog kuta. Čak i oni koji ga ne žele koristiti za ubrzanje, mogu ga koristiti kao zamjenski alat prilikom letenja sa visokim napadnim kutom. Npr. Letenje sa velikim ušima speed bi trebalo koristiti zbog povećanog napadnog kuta i njegove uske povezanosti sa potencijalnim rizikom od zastoja. Budući da ne možemo koristiti komande samim tim ni aktivno letiti tijekom korištenja velikih ušiju speed nam pomaže stabilnosti kupole. U početku koristimo pola do dvije trećine speed-a. kada krilo krene unatrag pilot ubrzava da bi kupola ostala iznad glave. U koliko kupola krene naprijed speed se popušta samo onoliko koliko je dovoljno da se ista zadrži nad glavom. Jednako kao i aktivno letenje sa komandama pravilno doziranje speed-a zahtjeva vježbu. Nakon malo vježbe pilot može precizno odrediti vrijeme i momenat kada ga treba koristiti te odgovoriti na otpor istog te time predvidjeti smetnje dok se razvije te na njih pravilno odgovoriti. Speed također pomaže pri kontroli prevelikog napadnog kuta tijekom normalnog leta npr prilikom ulaska u termički stub. Zaostajanje kupole se optimalno može spriječiti kombiniranjem otpuštanjem komandi sa kratkim-blagim- dodavanjem speed-a. Tokom svakog neželjenog njihanja kupole unatrag  laganim i povremenim povlačenjem speed-a pomažemo kupoli da zadrži pravilan napadni kut. Čim se kupola vrati unatrag u ispravan kut popuštamo speed. Speed moramo koristiti sa oprezom te ga dozirati centimetrima. „veće je bolje“ ne važi u ovom slučaju.

 
Nema pravila bez iznimke

Kao što smo primijetili, osnovna pravila aktivnog letenja mogu se primijeniti na skoro sve situacije u letu. Jedna jasna iznimka je zastoj (STALL). U slučaju zastoja sve postaje obrnuto. Uzmimo za primjer POTPUNI ZASTOJ (FULL STALL). Sila uzgona je slomljena na obe strane, komande su povučene do kraja. Aktivno letenje je onemogućeno jer kupola više nema siguran napadni kut (ZASTOJ – pretjerano velik napadni kut, vertikalno opstrujaanje zraka oko kupole). Povratak u normalan let moguć je samo otpuštanjem komandi. Za razliku od aktivnog leta komande se NE PUŠTAJU dok je krilo iznad/iza pilota, otpuštanje bi prouzrokovalo izuztno dinamično izlijetanje krila ispred pilota. Komande bi trebalo pustiti u momentu kada je krilo ispred pilota.

 B Stall

 Kupolu koja se snažno zalijeće naprijed zaustavlja energično kočenje obje komande. Isto nevaži za izlazak iz B stalla-a. U ovom slučaju kupolu treba pustiti da krene naprijed nesmetano bez dodavanja kočnica.

 Vježbanje na zemlji – Ground Handling

Upravljanje krilom u zraku je izuzetno zahtjevno za pilote. Pilotu su potrebni sati naleta u termici prije nego reakcije pri aktivnom letenju postanu rutina. Najbolji trening za ovo je igra sa krilom na zemlji. Držanjem krila stabilno iznad sebe na zemlji okrenite se u položaj za polijetanje te pokušajte zadržati stabilnost krila stalnom korekcijom po mogućnosti bez da ga gledate. Zatražite od kolege da sruši kupolu vanjske A linije. Otpuštajte onoliko koliko se mijenja pritisak na srušenoj strani. Pokušajte biti brži od kolege te spriječiti kolaps hitrim reakcijama komandom. Da bi to bio izvedivo kolaps mora biti izazvan kratkim impulsom povlačenja bez dodatnog ometanja držanjem A linije. Drugačije nije izvedivo. Pustite kupolu da se dinamično zaleti i pretekne vas. Parirajte paralelnim dodavanjem komande. Primjetit ćete kako komande treba povući duboko te otpor dolazi prilično kasno. Također vježbajte doziranje pri otpuštanju komandi.

 

... u zraku

Kontrola zalijetanja kupole je najbolja vježba za aktivno letenje. Cilj vježbe je zanjihati kupolu do te mjere da vam omogući vježbu zaustavljanja preticanje kupole. Pilot odmah spoznaje intenzitet i brzinu ispravnog dodavanja i otpuštanja komandi. Naučiti kontrolirati zalijetanje kupole nije jnimalo jednostavno dok se ne stekne osjećaj za momenat kada treba dodati a kada otpusitit komande. Najbolji način vježbanja je uz pomoć iskusne osobe.

 

 

 

PGK "EXTREME" Mostar
 
Žiro Račun: UniCredit Bank
3381002201905745
-------------------------------------------------
Identifikacijski broj: 4227471260001
Br. rješenja upisa u sudski registar: Županijski sud u Mostaru R-641/07
Advertisement
 
Fotografija dana
 
 
Total 131310 visitorsCopyright © 2006-2008 PK " EXTREME"
=> Do you also want a homepage for free? Then click here! <=