Trebinje - okupljanje na Leotaru. Nedelja 20.04.2008.
Mario on Mon Apr 21 at 01:48 am Uhr

Nasli smo se jutros oko 8 sati nakon trpanja opreme u auto krecemo prema Trebinju oko 8.40

Dolazimo u trebinje oko 10.30 javljamo se ekipi oni su vec na startu cekaju nas. Na pola puta do starta autic nam se grije i prijeti da ce prokuhati, tu parkiramo i Zoran dolazi po nas sa djipom i vozi nas do starta Miki je već u zraku šparta padinu u to polijeće i Milutin, dok smo pješačili sa parkinga na start poletio je i Aco preko nas. širimo krila polijećemo za njima,

Ahmed i Mario pa Bruno a  za njim Mladen i Zoran. MIki je već otišao desno na Leotar do repetitora Ahmed je na pola puta ja berem visinu desno od starta da bi se uspio prebaciti preko usjeka na Leotar Ahmed se vraća do mene zajedno naberemo pa krenemo jedan do drugog prema Mikiju, dok smo dolazili kod repetitora Miki je krenuo u prelet prema Popovu polju da bi se uvezao na sljedeću padinu, ali je izabrao putanju koja mu nije omogućila da ostvari zamišljeno, Ahmed i ja se vrtimo u osmicama ispod repetitora uspijevamo se dignuti iznad njega ali zbog nakošenosti balona ne usuđujemo se vrtiti da nas ne bi odnjelo u zavjetrinsku stranu. I ja krećem u prelet sa istom namjerom kao i Miki ali biram drugu putanju idem preko platoa direktno na kulu, a ne kao on pored brda, sa punim speedo-m dolazim sa zadovoljavajućom visinom

do sljedeće padine ali tamo puse zapad i samo klizi niz padinu pa se nemože jedriti  a baloni su bili slabi da se nije moglo izvući visoko. Tu sam se vozikao pripremao na sletanje kad me opet pocelo dizati ali me vraća nazad prema gradu, tu ugledam Ahmeda koji je išao zamnom cijelim putem ali bez speed-a pa je malo kasnio. Jedrimo iznad kuća i sljećemo na ogromnu livadu u sklopu vojnog objekta, na sletištu se igramo kontroliramo krila na zemlji 10-ak minuta pa pakovanje. A Bruno je i dalje na repetitoru vrti se i dize popeo se najvise taj dan, a Mladen i Zoran jedre na Startu Miki Aco i Milutin su već davno sletili u grad i organiziraju prevoz da dodje po mene i Ahmeda. Vraćamo se na start ali zbog jakog vjetra sjedimo i prepričavamo iskustva od danas i neke zanimljive situacije od prije. Došli su i ostali na start ali vjetar nije popuštao pa smo se spustili u grad na pivu (ovaj put bez Mire) i laganini svak svojoj kući.

Jedan prelijep dan sa lijepim uspomenama na ekipu letenje i Trebinjske cure :).

Još da je pao kakav pravi prelet.

Let je objavljen na LEONARDO

FOTO GALERIJA

P.S.
Trebinjsko nebo nas je opet ugostilo kao pravi domacin , a mi smo iako tek po treći put gosti odletili domacinski , Mladen se iskazao u najduzem letu, Bruno najvisem a Mario u najdaljem

LP